Krivo srastanje

I mnogi prazne crijeva zaboravljajuci stid

A oholost nekad sudena da bude vrlinom

Splasnjava naocigled i smrdi nadaleko

I nitko nema snage da odagna propadanje

I nitko i ne pokusava da bude vise od hladne zelatine

Koja laprda medu krajnostima kao rijetko govno

Dok svi tvoji besprizorni usrecitelji

I samozvani stovaoci onog sto ne razumiju

I svi tvoji placeni nitkovi, dousnici i sjecikese

I svi tvoji mutavi urlatori zvucnih titula

Hrabro spletkare zasticeni lopovskim kodeksom

Koji stiti vjernike od zarazenih

A svaku duhovitost uvijek i na vrijeme

Efikasno lijece u samom zacetku

Pa kakvo ime da ti damo gospodice od tri pedlja

Krivo srastanje, gospodine, krivo srastanje

Kao kad bogate prose za miraz

A talon nose ruzni i opaki

Sa necuvenom moci da tjeraju sto zazele

Mnogo ih je i strasno galame

Obicno razbiju sva ogledala na koja naidu

Obicno razbiju sva ogledala na koja naidu