Sve jos mirise na nju

Ne pitaj me nočas ništa,pusti me da šutim

stare rane opet peku, moje bitke dalje teku

dušo, ti nemaš, ništa s tim.



Sa tvojega izvora moja se duša napila,

žedna tvojih godina,

i sada mamurna pita gdje je utjeha,

gdje je mladost nestala...



idu dani, ja ih pratim,

ponekod do tebe svratim,

dušo, tražim zaborav.

Molim sate da se vrate

tragovima njenim hodam

tiho, kao da je tu...



Sve još miriše na nju, i dan, i jutro što če doči,

nakon ove noči, noči bez sna,

i dvjesto godina, da ih brojim u samoči,

otkako je otišla...



U mojim venama još je njenog otrova,

još je doza prejaka,

a tebe ljubim, da ne poludim...

Da zaboravim...



Sve još miriše na nju...