Sada znam da je kraj
ET · Other Songs - ET
sada znam
sada znam da je kraj
Jos traje vjecna ljubav sva poklonjena zeni
samo tebi, tihoj patnji sakrivenoj u meni
jer godine su prosle isprazne i duge
znaj dugo sam te cekao ne mareci za druge
Usamljen u noci dok grad spava
tvoj lik u moru sjecanja spasavam od zaborava
i tad se pitam dal se ponekad sjetis mene
dal stare slike bude ti uspomene
Ref.
Jos te uvijek osjecam samo tebi pripadam
sada znam, sada znam da je kraj
sto smo jednom sanjali
kad bi mogli vratiti svu ljubav sto smo imali
Svaki Bozic bez tebe stare otvara rane
a pozutjele slike nose me u one dane srece
kad moj je bio cijeli svijet
i svaki taj tren za mene ostao svet
Ali razmisljam cesto dal bilo ti je stalo
da li si me voljela mozda barem malo
a srce boli dok gledam kako se smijes
dok u tudjem zagrljaju ti se krijes
Jer ja sam bio samo klaun daleko od tvog sna
sto si trazila to sam Bog zna
a ja sam jos onaj isti u srcu sam
i jos mi je stalo ali uzalud znam, znam to
Ref.
Halo, hm, bok ja sam
hm dugo sam razmisljao
da li da ti se javim
ne znam samo da li je to pametno
Ma, ja sam te htjela nazvati
ovih dana ali, ma mislila sam da mozda
ne znam mozda bi ti samo trebao reci da mi nedostajes
Sad su noci puste i ljubavi nema
a ja jos osjecam miris tvog parfema
i potajno se nadam mozda povratku tvom
dok tesko skrivam suze u osmijehu svom
Ja osjecaja rob ne pomisljam na bijeg
jer svaki nas trenutak cuvat cu zauvijek
i tako dan za danom prolazi sve
a kisa tvoje ime polako ispire
Ref.
Sada znam da je kraj
This track by ET stands as a defining moment in Yugoslav rock history, capturing the raw emotional intensity of the early 1990s breakup era. Released during a period of profound social upheaval in the former Yugoslavia, the song's lyrics reflect a universal sense of loss and resignation that resonated deeply with audiences across the region. ET's distinctive vocal style, characterized by its gritty delivery and soaring melodies, perfectly complements the driving rhythm and melancholic atmosphere of the recording. The composition exemplifies the genre's ability to blend personal heartbreak with broader cultural narratives, becoming an anthem for those navigating the complexities of changing times. Its enduring popularity speaks to its timeless quality and the artist's significant contribution to the regional musical landscape.

