Ne mogu ja protiv sudbine

Haris Dzinovic · Other Songs - Haris Dzinovic

Ja vise nemam nikoga
na ovom' svijetu samotnom'
jos jednu casu nadanja
ispijam, gorku do dna

Kad' lazes, lazi do kraja
znam, opet ljubis drugoga
a mene si ugasila
i zadnju nadu sto s'ja

Ref.
Otvori vrata, molim te
otvori dusu, volim te
ne mogu ja protiv sudbine
ne mogu bez tebe

Otvori vrata, cujes me
otvori, duso, molim te
ne mogu dana bez tebe
vjeruj, volim te

Ne mogu ja sto mozes ti
ne mogu lazno voljeti
reci da nije istina
manje ce boljeti

Kad lazes, lazi do kraja
znam, opet ljubis drugoga
a mene si ugasila
i zadnju nadu sto s'ja

Ref. 2x

Vjeruj, volim te
vjeruj, volim te

Ne mogu ja protiv sudbine

Haris Džinović's 'Ne mogu ja protiv sudbine' stands as a defining anthem of Yugoslav folk music, capturing the melancholic essence of fate and destiny. Recorded in the late 1980s, the track exemplifies the genre's characteristic blend of traditional folk instrumentation and emotive vocal delivery. The song became a cultural touchstone, resonating deeply with audiences across the former Yugoslavia and cementing Džinović's reputation as a master of the form. Its enduring popularity stems from its universal themes and the timeless quality of its composition, which continues to be celebrated in retrospectives of the era's musical landscape.