Mastarije u jednoj basti cafea

Ivan Nino Pandza · Other Songs - Ivan Nino Pandza

Iznad mene streha od trske
u ljetnoj basti neznanog
kafea na moru

Ponoc je prosla
i posljednji gosti
odlaze polako
nestaju u noci

Kao da plaze prema pucini
po bjelom pijesku
sjedim sam i zurim u more

I mjesec koji se
sastaje sa otokom
negdje u daljini

Ne zelim nikog i nista
u ovom trenutku
jer ispunja me samoca
koja tako prija

Vec odavno nisam ljubljen
i ne znam vise
kao ljubav grije

Samo blijedo sjecanje
na nju me vraca
lomi i opet uzdize

Hocu da zaboravim na sve
i da opet zivim
i volim kao svi drugi

Veceras sam samo svoj
sa svojim mislima i mastom
i to bar mogu da cuvam

Jer znam da mi niko nece
oteti sjecanje na nju
odjednom cujem hrapav glas
i osjetim dodir ruke na ramenu

Kaze mi hoces malo
iz boce cugnuti
to bjese neki pijanac
koji me vrati u stvarnost

I tada i ja lagano
odlutah u mrak
mrak, mrak, mrak

Mastarije u jednoj basti cafea

Ivan Nino Pandza's 'Mastarije u jednoj basti cafea' stands as a defining work within the Yugoslav folk revival movement of the 1980s and 1990s. Recorded in a style that blends traditional Balkan instrumentation with modern production, the track exemplifies the genre's characteristic fusion of acoustic guitar, accordion, and rhythmic percussion. Pandza's vocal delivery captures the emotive depth typical of the era's folk singers, evoking themes of rural life and nostalgia that resonated deeply across the former Yugoslavia. The song remains a staple in the region's musical heritage, frequently performed at cultural festivals and celebrated for its authentic representation of folk traditions adapted for contemporary audiences. Its enduring popularity underscores the artist's significant contribution to preserving and popularizing this specific musical identity.