Gastarbajterska pesma I

Riblja Corba · Other Songs - Riblja Corba

Osecam se ko poslednje govno
a to skrivam i cuvam ko tajnu
samo cutim, a glasno bih psovn'o
oj, Frankfurtu, jebem li ti Majnu

Ne izlazim, samo kuci sedim
vredno sljakam svoje dane radne
svaku marku gledam da pristedim
jedva cekam da subota padne

Kad subotom narodnjaci dodju
ja na vratu okacim kravatu
pa izvedem sebe i gospodju
i ponesem celu svoju platu

Kada cujem zvuke rodnog kraja
ja se onda otkacim do jaja
kad muzika kolce mi zasviri
praziluk mi iz dupeta viri

Pijem pice, jedem cevapcice
sa kosulje pokidam dugmice
pevaljka se malo razgoliti
celo drustvo markama je kiti

U nedelju u podne se budim
da se bilo cega setim ja se trudim
samleven sam ko mleveno meso
a mozda sam cak i zenu kres'o

Gastarbajterska pesma I

Riblja Corba's "Gastarbajterska pesma I" stands as a defining anthem of Yugoslav rock, capturing the spirit of the 1980s through its raw energy and social commentary. The track exemplifies the band's signature blend of punk rock, blues, and traditional folk elements, often incorporating accordion and brass to create a unique sonic landscape. As one of their most iconic recordings, it resonated deeply with audiences across the former Yugoslavia, addressing themes of migration and labor that were central to the region's identity during that era. The song remains a cornerstone of the band's discography, celebrated for its powerful delivery and enduring cultural significance within the post-Yugoslav music scene.