Ciganka
Za jednu noc · Other Songs - Za jednu noc
sto tutnji iza okeana
zenicu Ciganku
i pobeci u smiraj dana
Planine daleke, zovu me
stici cu pre il' kasnije
pesme ne pisem
snove ne sanjam
zenicu Ciganku
ona je divlja kao i ja
Pljunuo sam, da djavo prodje
prizeljkujuci smrt i san
tada umro je decak, negde u meni
sto zvao je majku uplakan
Nigde nikog' da nam ruku da
nigde one, koja ljubav zna
a bilo je bola
i to nam je skola
ej, neka to bude nasa pesma poslednja
Na cetri dana, hoda odavde
znam za jedan stari hrast
sto rukuje se s' vedrim nebom
i moli oprostaj za nas
Tu je Ciganka ubrala mi cvet
sarene vezla marame
s njom nemam mira
gitaru mi svira
gitaru mi svira
i ona je divlja kao i ja
Pesme ne pisem
snove ne sanjam
zenicu Ciganku
ona je divlja kao i ja
Jer s njom nemam mira
gitaru mi svira
gitaru mi svira
i ona je divlja kao i ja
Da, bilo je bola
i to nam je skola
ej, neka to bude nasa pesma poslednja
A, bilo je bola
i to nam je skola
pa dobro
neka to bude nasa pesma poslednja
Ciganka by Za jednu noc
Za jednu noc emerged from the vibrant folk-rock revival of the 1970s in Yugoslavia, blending traditional Balkan melodies with electric instrumentation to create a distinct regional sound. Their rendition of 'Ciganka' became a defining track of the era, capturing the restless spirit of the Romani people through a dynamic arrangement that balanced acoustic authenticity with modern rock energy. The song exemplifies the group's ability to fuse folk traditions with contemporary performance styles, establishing them as a pivotal force in Yugoslav popular music. By the late 1970s, Za jednu noc had cultivated a loyal following, and 'Ciganka' remains a celebrated example of their work, showcasing the genre's enduring appeal and cultural significance within the former Yugoslavia.

