Ispod (Dara II)
Marchelo · Other Songs - Marchelo
Nadji me
ispod sam
Glava je pretesan stan za strah
kada cimer mu je bes
a da makar znas
odakle taj mrak, otkud teskoba
tvoj zderac, uzalud trazis ga spolja
Covek mi prica uz casicu nocas
dok palimo pljugu na pljugu
i ocaj se ocas ugusio dimom
otkad smo seli, on veli
da ispod lezi sav izvor
Da nisu pomoc tablete,ni srinkovi
vec mesto samo za tebe,
mesto u glavi gde sagradis hram
i u njega se sklanjas kad san
spusti roletne na dan
Tamo je mir, tvoj spokoj
ali i odgovor tih
na pitanje sta te to zapravo muci
sta struze ti kozu dok ispod nje puzi
Kaze, njegov je hram - kuca
sa malenom bastom i ogradom od pruca
tu sede svi njegovi, mrtvi odavno
i jednom ce mu reci sta tisti ga stvarno
Ref.
Tu sede svi njegovi, mrtvi odavno
sa osmehom prime ga, posluze kafom
i samo ta kucica, avlija, smiraj
tese ga, kazu da se ne sekira
Da zivot je divalj
al’ opet - divan
kad god sklopi oka
tamo je s njima
Ali jednoga dana, tamo je nas’o
u krilu svog pokojnog oca
devojcicu s masnom
i celog prozdra ga jeza
Zar ne znas
to ti je cerka
Moj prijatelj kriknu
ali, ja je nemam
nikad je nisam ni imao, kojesta
ne, nije tako, sapuce starac
Seti se, bio si jos klinac tada
Sanja i ti, ljubav, nepaznja
necete bebu, odluka je pala
Abortus, raskid, svakom svoja staza
vreme, zaborav, zivot je takav
al’ ma kako hteo da ne gledas nazad
ono sto je ispod uvek se vraca
Ref.
Tako je lepa, divno se smeje
on pada na kolena, suze mu lete
oprosti mi dete, al’ bili smo deca
zbunjeni, sami, u strahu od sveta
mi nismo mogli, mi nismo smeli
Ona to zna, nemoj da klecis
njoj samo treba sta treba i tebi
da duse se oproste na nacin lepsi
I tada mu kaza njeno ime, Dara
dar, odbijeni poklon iz raja
i kaza mu sta je njoj jedina zelja
da ode u Valjevo, gde bese nekad
i pusti ruzu niz reku za nju,
za zbogom, da dusa smiri se tu
i on ucini tako, i otad mu je bolje
jer mir se uselio sad ispod koze
Pa dobro je, druze moj, drago mi, eto
al’ to je sve trip, u glavi je sve to
ne mislis valjda da je stvarno, rekoh
al’ drug mi kaza da ima jos nesto
da dan posle toga mu svratio brat
Ej, postacu cale, zamisli, ja
I imacete cerku,
i zvacete je Dara
je l’ da
Brat ustuknu
Da, otkud znas
Ispod (Dara II)
“Ispod” (“Beneath”) begins with a mind described as too small a room for fear, especially when anger has moved in as a roommate. The narrator asks where the darkness comes from, then warns against searching for the monster outside oneself. The song turns inward, suggesting that distress is not always caused by one visible enemy; sometimes the hardest thing to face is the pressure accumulating within. Its central instruction—to find me beneath—sounds like a request to look past the surface.
Marčelo’s writing is known for its layered language, and this lyric takes a psychological idea and makes it spatial. Fear occupies a cramped apartment; anger is the difficult housemate; the self is hidden underneath both. That image does not make the pain disappear, but it gives the listener a way to imagine reaching the person beneath their defenses. The song’s invitation is both compassionate and demanding: do not stop at the visible reaction; ask what is living below it.
“Ispod (Dara II)” belongs to the broader narrative world of Marčelo’s album *Nojeva varka*, where tracks can function as connected scenes. That context matters, but the lyric also stands on its own as an argument for looking beneath behavior before judging it. Specific song reviews are limited, so no consensus is asserted. The refrain’s simple request—find me underneath—turns a dense psychological portrait into an act of connection.

