Brakolomac

Shorty · Other Songs - Shorty

Prvi je travanj, ravno je 20 do 12
on je trebo doci preksutra
al' je stigo danas
s poslovnog puta

Sad je pred vratima kuce
taj tren je ceko satima
dok je putovo juce'

I cim udje
osjeti u zraku miris butre
srce zatuce
kad zacuje vrisak butre

Ispusti kofer dok
muzika svira s klavira
ma jasno je ko dan
da mu zenu neko dira

Po podu komadi robe
vode do spavace sobe
muske hlace, mini suknja, gace
cuje se sve jace

Zena od uzitka stenje
sta da radi, da se penje
il' da se okrene i ode
na opce zaprepastenje

U glavi suvise pitanja
a opet sve mu jasno
nije hipoteza
odgovor se cuo glasno

Tri su godine u braku
sad mu neko silji dragu
a on supak nema muda
otic gore, skupit snagu

Sudeci po svemu
ima tremu i dilemu
otic ili kolektivno
jebat mater njoj i njemu

Al' nije mu lako
pito se zasto i kako
najradje bi plako
al' ne daju mu stres i bijes

Da skine sako i vikne
vrijeme je za rastavu
iz kutije pod ogledalom
zgrabi Crvenu Zastavu

7.65 kalibra
sa komada devet
rece, sad cete i zaspat
ako ste legli u krevet

Ref.
Oboje smo znali da nece biti ko u snu
kad smo si rekli, u dobru ili u zlu
i nece me sprijeciti sav na svijetu novac
da me zove, sreco, brakolomac

Vec ga repetiro
u par koraka prema katu
jos na putu lijevom rukom
opusti kravatu

Oblio ga hladan znoj
dio njega vice, stoj
a onaj sto nije njegov
dio je bio u njoj

I to je uzrok boli
sto ga tako jako boli
zena koju voli
i neki tip su gore goli

Pa sad i da ga moli
nece bit pomirenja
nece biti oprostenja
ma nema tu objasnjenja

Zatim prekine misli
kad iz sobe vrisne zenica
a on utoku stine
pa krene preko stepenica

Tiho sve do vrata i stane
sa strane otvori ih vrlo malo
dovoljno da se zgrane
u tom trenutku bane

Dok ju je gledao s ledja
ona je na njemu bila
njena kosa smedja
letjela je na sve strane

Nije ga trebo u bulju
razlog vise da ga rokne
jos je imo i karu dulju

Ravno nanisani glavu
pistolj trzne, glava prsne
ona se srusi na tipa
svom tezinom na usne

Koji se vezan za krevet
kao zivotinja rito
i zapomago
al' nije mu pomoglo ni to

Sve je krvavo, tijela
cijela posteljina
on otpe jos dva komada
u jaja kurvinog sina

Prizor ko za klanja
kad se sjetim vjencanja
ono "U dobru ili u zlu"
culo se du-du-du

Ref.

Kad je sest komada sasuo
pice si je nasuo
sjeo, grlo zalio
cigaru zapalio, nije zalio

Nije imo griznju savjesti
imo je motiv
sto ga je mogao
na ubojstvo navesti

Razmisljao je o tom
da l' da muriju obavijesti
i vraca se na to
kako je mogla drugog zavesti

Sve ljute misli
ko viski iz case na naslonu
kad zazvoni mobitel
"Zena" pise na zaslonu

Reko, sad mi nista nije jasno
pa koji kurac sad
pa ubio je zna
al' se ipak javi, Da

Ona mu rece, proslo vece
osla je kuminoj mami koja umire
a njezina sestra i njen muz
su kod njih sami

Njima je dala kljuceve
od njihove kuce
da je cuvaju i paze
da neki lopov ne udje

I jos ga rece zvala juce
al' iskljucen mu bio
mobitel da mu javi
al' da ga voli svaki dio nje

I kad se vraca kuci
i kol'ko jos ostaje
da se javi kad krene
jer joj strasno nedostaje

On vikne, dosta je
ubio sam ti sestru na mjestu
dok je jebo njenog muza
jer mu kara bila duza

Misleci da ti me varas
usprkos brak svoj mili
da se karas
a to su oni u spavacoj bili

Ona se slatko nasmije i rece
ma naravno, mili
sta mislis da ne znam
danas je Aprilili

About Brakolomac

"Brakolomac" finds Shorty in a pop-minded frame, where a clear central idea and emotional directness carry the song. The title gives the song a sharp center of gravity, but the mood is what stays with the listener once the first impression passes. There is a welcome sense of proportion in the way the music presents itself: the hook has room to land, while the surrounding moments support it instead of competing for attention. The best moments are the ones that let the central idea return with a little more weight each time, instead of forcing a bigger gesture. For listeners returning to Shorty, the song offers a compact example of how mood, pacing, and a recognizable point of view can meet in one place. That patience gives the track replay value: it feels immediate, yet it leaves enough space for small details and shifts in feeling to register later. The clarity of that approach is its own strength, because it lets the feeling come through without turning every moment into a dramatic demand. Even when it aims for immediacy, the track avoids feeling disposable because its atmosphere remains distinct after the final note. Its emotional center stays firmly in view throughout. What gives the song its lasting pull is the relationship between focus and release. It does not need to announce every change; instead, the mood develops through repetition, contrast, and the confidence to let a phrase settle before moving on. That sense of control makes the performance feel more personal. The track can sit comfortably in a casual listen, yet it also rewards the extra attention that comes when a familiar line, turn of phrase, or change in energy begins to stand out. In that balance, Shorty avoids both excess and understatement. The music stays close to its emotional core, which helps the song feel coherent from beginning to end. More importantly, the song does not rely on novelty alone. Its effect comes from the consistency of its mood and the way each return to the main idea deepens the sense of place. That steadiness makes it easy to revisit without losing its impact. The result is not simply a catchy moment but a complete mood, one that leaves a clear afterimage and gives the title more meaning every time it returns, again and again.