Terca Na Tišinu
Silente · Lovac Na ÄŒudesa
Ja ću na to složit tercu
Prosit dok ne pristaneš
Ja ću pozvati ljude
Ti se pobrini o vinu
Prvi svat da nema pjesme
Samo terca na tišinu
Samo terca na tišinu
Ti vladaj zrakom
Ja ću vladati zemljom
Nađemo se negdje u sredini
Nađemo se gdje se nađu
Tvoje noći i moje zore
NaÄ‘emo se kako kažu
Nije nebo, a nije ni more
Ne puštaj ni glasa
Ja ću na to složit tercu
Prosit dok ne pristaneš
Ja ću pozvati ljude
Ti se pobrini o vinu
Prvi svat da nema pjesme
Samo terca na tišinu
Samo terca na tišinu
Ja svjetlim kao mlad
U meni istok počiva
Priznajem kriv sam
Za nered u tvojim očima
U tvojim ruskim piscima
Tražiš meni dostojna
Ma sve ti čitam u pjegama
Pjegama, pjegama kao zvijezdama
Ne puštaj ni glasa
Ja ću na to složit tercu
Prosit dok ne pristaneš
Ja ću pozvati ljude
Ti se pobrini o vinu
Prvi svat da nema pjesme
Samo terca na tišinu
Samo terca na tišinu
Ti spavaj nebom
Ja ću divljati svijetom
Nađemo se negdje u sredini
Nađemo se gdje se nađu
Tvoji oblaci i moje gore
NaÄ‘emo se već ti mašu
Tvoje pjege i moje bore
Ne puštaj ni glasa
Ja ću na to složit tercu
Prosit dok ne pristaneš
Ja ću pozvati ljude
Ti se pobrini o vinu
Prvi svat da nema pjesme
Samo terca na tišinu
Samo terca na tišinu
Ne puštaj ni glasa
Ja ću na to složit tercu
Prosit dok ne pristaneš
Ja ću pozvati ljude
Ti se pobrini o vinu
Prvi svat da nema pjesme
Samo terca na tišinu
Samo terca na tišinu
About Terca Na Tišinu
"Terca Na Tišinu" finds Silente in a pop-minded frame, where a clear central idea and emotional directness are the real strengths. The song works best when its main melodic and rhythmic ideas are allowed to speak plainly, without being crowded by unnecessary decoration. There is a welcome sense of proportion in the way the music presents itself: the hook has room to land, while the surrounding moments support it instead of competing for attention. That restraint gives the performance room to breathe and makes the emotional color feel earned rather than imposed. For listeners returning to Silente, the song offers a compact example of how mood, pacing, and a recognizable point of view can meet in one place. It is a track for focused listening, especially when the details around the main idea begin to reveal their own quiet pull. The clarity of that approach is its own strength, because it lets the feeling come through without turning every moment into a dramatic demand. Even when it aims for immediacy, the track avoids feeling disposable because its atmosphere remains distinct after the final note. Its emotional center stays firmly in view throughout.