Gdje Sam Bio

Željko Bebek · Kad Poljubac Pomiješaš Sa Vinom

Nosiš suze u moj stan, bojiš se da nisam sam
S kim bi' bio kad je moja duša s tobom?
Ono što ti kvari san, ružne riječi svaki dan
Ne znam kome smeta moja ljubav s tobom
Briši suze, cvijete moj, zagrli me, još sam tvoj
Ni u ludilu te ne bi' drugom dao
Ali šta bi čaršija da tu nismo ti i ja
Zato pusti priče, zagrli me samo
Gdje sam bio, s kim sam pio, kog' sam ljubio
Svi znaju bolje nego ja
Pa ti reci, draga, kome više vjeruješ
Il' meni, ili drugima
Gdje sam bio, s kim sam pio, kog' sam ljubio
Lako mi se pripiše
Pa ti reci da l' će ljubav il' ljubomora
Sudbinu da napiše
Nosiš suze u moj stan, bojiš se da nisam sam
S kim bi' bio kad je moja duša s tobom?
Ono što ti kvari san, ružne riječi svaki dan
Ne znam kome smeta moja ljubav s tobom
Briši suze, cvijete moj, zagrli me, još sam tvoj
Ni u ludilu te ne bi' drugom dao
Ali šta bi čaršija da tu nismo ti i ja
Zato pusti priče, zagrli me samo
Gdje sam bio, s kim sam pio, kog' sam ljubio
Svi znaju bolje nego ja
Pa ti reci, draga, kome više vjeruješ
Il' meni, ili drugima
Gdje sam bio, s kim sam pio, kog' sam ljubio
Lako mi se pripiše
Pa ti reci da l' će ljubav il' ljubomora
Sudbinu da napiše
Gdje sam bio, s kim sam pio, kog' sam ljubio
Svi znaju bolje nego ja
Pa ti reci, draga, kome više vjeruješ
Il' meni, ili drugima
Gdje sam bio, s kim sam pio, kog' sam ljubio
Lako mi se pripiše
Pa ti reci da l' će ljubav il' ljubomora
Sudbinu da napiše
Pa ti reci da l' će ljubav il' ljubomora
Sudbinu da napiše

About Gdje Sam Bio

"Gdje Sam Bio" finds Željko Bebek in a pop-minded frame, where a clear central idea and emotional directness are the real strengths. Its appeal comes from commitment to a single emotional temperature rather than from trying to impress through sheer scale. There is a welcome sense of proportion in the way the music presents itself: the hook has room to land, while the surrounding moments support it instead of competing for attention. Small changes in intensity keep the song moving and stop its main idea from becoming static, giving the performance a natural sense of flow. For listeners returning to Željko Bebek, the song offers a compact example of how mood, pacing, and a recognizable point of view can meet in one place. The result is a focused piece of music that works in the moment but still has enough character to invite a return visit. The clarity of that approach is its own strength, because it lets the feeling come through without turning every moment into a dramatic demand. Even when it aims for immediacy, the track avoids feeling disposable because its atmosphere remains distinct after the final note. Its emotional center stays firmly in view throughout.